Terapija uz asistenciju životinja 2. deo

ePsihoterapija 17.07.2011. u Životinje i terapija

Životinje su u proces lečenja ljudi uvođene spontano i neplanski, kada su medicinske sestre i osoblje rehabilitacionih centara uočili da pacijenti reaguju sjajno na ljubimce koje su dovodili posetioci.

Danas postoji nekoliko različitih oblasti u kojima se koriste životinje. Prvo je nespecifična upotreba životinja (aktivnosti uz asistenciju životinja ili AAA−skraćenica koja se koristi na engleskom govornom području).  Ovde je uloga životinja pre  svega da motivišu učesnike na interakciju, rekreaciju, edukaciju i uopšte, unaprede kvalitet nege stvarajući prijateljsku i pozitivnu atmosferu.  U tom cilju se trenirane životinje (npr. psi, zečevi i sl.) dovode na dečija odeljenja bolnica, u domove za stare ili dnevni boravak osoba sa invaliditetom, kako bi se korisnici igrali sa njima, mazili ih i sl. Kriterijumi koje životinje moraju ispunjavati nisu toliko visoki kao za druge aktivnosti, i obično vlasnici sa svojim ljubimcima prolaze određeni program selekcije i obuke, a kasnije kao volonteri, vode svoje ljubimce u određene ustanove ili ih dovode na svoje farme. Pored pasa, mačaka, zečeva, koriste se i konji, delfini i druge životinje u posebnim centrima.

Terapija uz asistenciju životinja (AAT ili Animal-Assisted Therapy, engl.) je intervencija sa jasno određenim ciljem u kome se životinja i interakcija sa njom koriste kao intergralni deo terapijskog procesa. Njen cilj mogu biti poboljšanja u fizičkom, socijalnom, emocionalnom i/ili kognitivnom funkcionisanju. Programi mogu uključivati individualni ili grupni rad.

Terapija uz asistenciju životinja podrazumeva posebno obučenu životinju, koju vodi, takođe, posebno obučeni terapeut. Program selekcije i treninga, kako životinje tako i terapeuta, je mnogo duži, zahtevniji i često zahteva celoživotno usavršavanje. Terapeuti su obično specijalizovani za određenu oblast rada i poznavaoci određene vrste životinja. Kada se odabere adekvatana životinja, daje se terapeutu na staranje i on svakodnevno mora da radi sa njom na usvajanju određenih veština.  U ovu svrhu se najčešće koriste psi. Zanimljivo je da se insistira na tome da ovi terapeuti svoje pse vode svugde sa sobom, čak i ako nisu „radno“ angažovani (prodavnice, kafiće, parkove, javni prevoz…) U mnogim zemljama u inostranstvu to je moguće zato što su ovi psi posebno obeleženi i dozvoljen im je ulazak čak i na mesta gde životinje ne mogu ući (jednako kao što psi-vodiči slepih mogu ulaziti svugde).  Na ovome se insistira da bi životinja svakodnevno bila socijalizovana u najrazličitijim kontekstima, gde ima puno ljudi, buke i raznih nepredviđenih okolnosti. Zbog toga se biraju psi koji ne pokazuju agresiju (ali nisu plašljivi), koji su društveni, umiljati i vole da interaguju sa ljudima. Moraju savršeno slušati komande trenera, kako one osnovne tako i one zahtevnije.

Terapija uz asistenciju životinja je pokazala sjajne rezultate u najrazličitijim oblastima. U radu sa decom, dokazano je da ima sjajne rezultate u rehabilitaciji kod neuroloških i traumatskih povreda (npr. dete sa moždanim oštećenim, koje zbog oštećene funkcije jedne ruke ne može samostalno da se oblači, češlja i sl., postaje posebno zainteresovano za rehabilitacione vežbe kada mu se dovede pas da ga češlja). Životinje se koriste kako bi deci pomogle da savladaju određene veštine (npr. nauče da čitaju, čine određene pokrete…), zatim kod najrazličitijih razvojnih teškoća, invaliditeta, teškoća u učenju… Psi i druge životinje se često koriste u radu sa decom sa autizmom i drugim problemima koji dovode do teškoća u komunikaciji. Životinje imaju načine „dopru“ do ljudi koji ne umeju verbalno da komuniciraju, da ih usmere na spoljašnost, da ih motivišu na interakciju. Životinje ne vide da smo različiti, da smo drugačiji, one ne osuđuju i zbog toga su sjajni saradnici u slučajevima kada se radi sa osobama koje se zbog svoje medicinske dijagnoze ili fizičkog invaliditeta ne osećaju lagodno u interakciji sa drugim ljudima (preko interkacije sa životinjama oni počinju da prihvataju ideju da ih drugi neće uvek posmatrati samo kroz taj aspekat).

Različita istraživanja su pokazala da korišćenje terapije u asistenciju životinja daje sjajne rezultate u lečenju depresije, stresa i anksioznosti. Životinje nam pomažu da se fokusiramo, da izađemo iz sebe, budemo spontani. Ova terapija je dala sjajne rezultate u oporavku ljudi od teških bolesti kao što su rak, infarkt, moždani udar, zatim u kontroli dijabetesa, visokog krvnog pritiska i mnogim drugim.

Kontakt sa krznenim, čupavim, terapeutima, kako ih često zovu, nam vraća samopouzdanje, daje osećanje sigurnosti, motiviše i podseća na važnost brige o drugome, o sebi, o psiho-fizičkom balansu i zdravlju. Bude negujuća osećanja, ideju o tome da smo nekome važni. Maske koje imamo pred drugim ljudima nestaju pred životinjama jer njih ne moramo da fasciniramo pameću, sposobnošću, lepotom ili bilo čime drugim. Dovoljno je da obratimo pažnju, da iskažemo nežnost i oni je instinktivno vraćaju. Posećaju nas kako je to biti opušten, u skladu sa sopstvenim telom. Sa njima budimo unutrašnje dete u sebi, smejemo se, uživamo i učimo da uživamo u trenutku, da budemo i funkcionišemo u „sada-i-ovde“.

Terapija uz asistenciju životinja nije, naravno, panacea- „lek za sve“. Postoje ograničenja kao što su neke vrste alergija, ali i one koje se odnose na motivaciju same osobe (osobe koje ne žele i ne osećaju se prijatno u kontaktu sa životinjama ili imaju ekstremno izražen strah od određenih životinja) i mnoga druga. Zbog toga se ova praksa mora uvoditi oprezno, u dogovoru sa klijentima, uz jasno naznačene ciljeve i ograničenja. Takođe, mora se voditi računa o dobrobiti životinje kako ne bi bila izložena negativnom stresu ili mogućim povredama. Podrazumeva se da ove životinje zahtevaju stalan nadzor veterinara i posebne zdravstvene sertifikate.

Zbog svega ovoga- specifičnosti i kompleksnosti selekcije i treninga kako životinja tako i terapeuta, potrebe za njihovom standardizacijom i propisima za rad u institucijama te zdravstvenih specifičnosti klijenata i životinja- ovo predstavlja plodnu ali zahtevnu oblast koja tek treba da se uvede i prilagodi našim uslovima.



Pročitajte još:

Terapijska moć životinja 1. deo
Pas u terapijskoj sobi 3. deo
____________________________________

Za dalje čitanje preporučujemo:

  • Najpoznatije američko udruženje za promociju terapije uz asistenciju životinja: www.deltasociety.org
  •  Fine, A.H. (ed.)(2010): Handbook on Animal Assisted Therapy, ELSEVIER, USA

Nema komentara | Kliknite ovde da ostavite komentar.

Komentari

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *